Makadamski put kroz šumu je više nego dobar. Izuzetak je zadnjih par stotina metara, ali o tome trebaju brinuti samo oni koji imaju suviše niska vozila. |
Posljednja dionica se mora proći pješke, ne zato što nema puta, već zato što nema par mostova. Nadamo se da ih neće ni popravljati jer kola na samom izletištu pokvarila bi ugođaj. |
A da je šetnja ugodna dokazuje i ovaj klinac koji nijednom nije tražio da ga se nosi. |
Nema mostova za vozila ali ima za pješake. Drvena konstrukcija izgledala bi prirodnije, ali ni ovoj ne fali ništa. |
I nakon nekoliko minuta evo našeg cilja. To je Zobik. Svaka čast ljudima iz PD "Varda" iz Banovića na izboru mjesta za svoj planinarski dom .... |
.... malen, ali lijep i ugodan. |
Vikend stolice smo nepotrebno nosili jer ima sasvim dovoljno drvenih stolova i klupa. Ipak, rekoše nam da ponekad zna biti jako mnogo posjetilaca ... |
Tu je i mali, ravan plato .... |
... taman dovoljan da se zaigra na male golove. Nije pošteno da ne kažemo da lopta mnogo češće završi u obližnjem potoku nego u golu. |
Ako vas mrzi da sami okrećete ražanj i brinete o vatri, tu su domaćini da pomognu. Naknada? Sitnica. |
Poslije fudbala, u društvu, pa još u prirodi, slađe se jede. Mala zanovjetala, kad je jelo u pitanju, ovaj put nisu se ni čula. |
Ekipa onih "malo" starijih nije pokazivala veliki apetit, ko fol zbog kilaže. Ipak, janje je nestalo dok si rek'o keks. |
Rekreirat se može i ovako .... |
... ili ovako. Ipak, većina se opredjeljuje za šetnju. Ima više staza do okolnih vrhova al' smo se mi, zbog stiske s vremenom, opredjelili za Vardu, najbliži i najniži vrh. |
Ako nemaš kondicije, a stid te je da odustaneš (a bilo je i takvih), smiješi ti se sudbina ovog lijevog stabla. |
Ko zna, zna. Drugi su i mlađi i brži, al' na vrh dolazi prvi onaj ko zna uhvatit svoj ritam. Ko je onda snimio fotografiju? |
Šta klinci znaju šta je 300 metara. Ipak, i njima je trebalo par minuta da dođu do zraka ... vodu su popili usput. |
Nagrad za upornost je prekrasan pogled. Kako ono ide ... lijepa je ova zemlja, meni najdraža ... |
Apetiti rastu .... ovaj vrh je viši i privlači nas ko magnet, al' nema se vremena (srećom). |
Ako se nema vremana za pentranje, ima za sjedenje. |
Evo, stigle su i klinceze. Iako su znale da je odgovor "još malo", sto puta su pitale "koliko još ima do vrha?". Ipak, uspjele su ... za razliku od nekih "mlađanih" mama i gospođica. |
Vrijeme je za povratak. Još jedno slikanje, pa nizbrdo. |
Ovo se zove "razvijanje u strelce" ... il' tako nekako. |